Posjetili smo – Vukovar i Aljmaš

Posjet gradu Vukovaru mladih s invaliditetom

Zaklada «čujem, vjerujem, vidim» organizirala je jednodnevni posjet mladih osoba s invaliditetom u Nuštar, Vukovar i posjet Svetišta Gospe od utočišta u Aljmašu. Kao i uvijek na ovakva putovanja mladih grupu mladih s invaliditetom vodio je upravitelj Zaklade «čujem, vjerujem, vidim» Mirko Hrkač.

Subota 21. travnja 2012. u jutarnjim satima iz Zagreba ispred Boćarskog doma krenulo je društvo mladih osoba s invaliditetom i svojom pratnjom put naše lijepe Slavonije. Nismo svi ušli u Zagrebu jer je bilo usput, u Ivanić-Gradu nas je ušlo dvoje sa svojom pratnjom, a kod Slavonskog Broda ušao je Branimir i Sandra, tada smo bili svi na broju, 23 mlade osobe s invaliditetom i njihove pratnje mlade osobe bez invaliditeta.

Putem do Nuštra su se izmjenjivali oblaci, sunce, oblaci, magla, sunce i koja kap kiše. Vrlo lijep prizor proljetnih čari prirode. Putem smo gledali film o zlodjelima neprijatelja i herojima Vukovara.

U Nuštar smo stigli nešto iza 10 sati, dočekalo nas je vjetrovito vrijeme uz ploveće oblake kroz koje se provlačilo sunce. U Domu za starije osobe Nuštar ugostili su nas s toplim pecivima, toplim napicima, sokovima, voćem te su nam spremili sendviče za put.

Nuštar - ručak

Naš veličasni Dragec Goričanec, uvijek nas ugodno iznenadi svojom svirkom, ovog puta nas je počastio s nekoliko lijepih taktova na klaviru koje su Tomislav i Vedrana iskoristili za ples. Potom smo se podružili u dvorištu,

Dorište - Nuštar

zahvalili smo domaćinima te krenuli put Vukovara.

Vukovar - na putu prema bolnici

Posjetili smo Muzej koji je smješten u podrumu bolnice. U predvorju ulaza u Muzej dočekao nas je vodić, kratkim sadržajem ispričao je o ratnim stradavanjima Grada Vukovara te smo pogledali dokumentarac “ Da se ne zaboravi”. Zatim smo obišli podrumske prostorije koje su služile za prihvat i lječenje ranjenika kao i ostalih pacjenata koji su se već nalazili u bolnici. Imali su sve što im je bilo potrebno za zbrinjavanje bilo koje potrebe iako je prostor jako skučen. Prostorija koje je služila samo za sklonište uređena je u “Sobu sjećanja” gdje se cijelo vrijeme izgovaraju imena poginulih i nestalih branitelja te gori vječni plamen svijeća koji podsjeća na nestanak, rađanje i postojanje života. Molitvom smo odali počast žrtvama stradanja. Niz hodnik koji je također služio za sklonište na zidu su napisana imena eskumiranih sahranjenih, nestalih te imena djelatnika bolnice.

Zatim smo krenuli put Ovčare, putom je vodič pričao o strahotama događanja, usput smo vidjeli simbole Grada Vukovara, najpoznatiji vodotoranj, zloglasne hangare gdje su dovođeni i mučeni svi koji nisu bili Srpske nacionalnosti.

Stigli smo do Ovčare gdje je nedavno izgrađen Spomen Dom Ovčara u znak sjećanja na žrtve koje su stradale u Vukovaru. U Spomen Domu su izložene fotografije poginulih boraca te imena kao i predmeti koji su kod eshumacije pronađeni uz njih.

Potom smo posjetili mjesto zločina. U znak sjećanja posađeni su niski čempresi i podignuta su dva spomenika. To su mjesta gdje se odaje počast i pale svijeće. Pomolili smo se za žrtve, upalili svijeće I zahvalili im za njihovo svjedočanstvo ljubavi, jer nema veće ljubavi, ako tko svoj život položi za drugog, za bližnje, a oni su to uradili.

Polaganje svijeća na Ovčaru

Svi kod spomenika na Ovčari

Obišli smo Memorijalno groblje bijelih križeva, svaki križ predstavlja jednu osobu. Dva križa su izdvojena koja predstavljaju najmlađu i najstariju osobu, najmlađa je bila beba od 6 mjeseci, a najstarija baka od 104 godine. Pomolili smo se za sve stradalnike, I zahvalili im na svemu što su učinili za sve nas. Razgledali smo aleje spomenika, spomenici su svi jednaki, zapalili smo svijeće. Jedan dio groblja je sačuvan za osobe koje se vode nestalim. Nažalost nismo imali vremena obići Križ na Dunavu.

Krenuli smo za Aljmaš u Svetište Gospe od utočišta, putem smo počeli moliti radosnu krunicu u čast Majci Božjoj, nismo stigli izmoliti jer smo kroz kratko vrijeme stigli do Svetišta. Dočekala nas je po koja kap kiše, malo smo razgledali oko Svetišta te krenuli na Svetu Misu koji je održao naš velečasni Dragutin Goričanec od milja zvan Dragec.

Slika crkve u Aljmašu

Prije Svete Mise sa par riječi nam se obratio upravitelj Aljmaškog Svetišta, poželio nam je dobrodošlicu te ispričao o postojanju i stradavanju Crkve te o čudotvornom kipu Majke Božje.

Iza Svete Mise u dvorištu Svetišta malo smo se podružili, pojeli sendviče, posladili se kolačima koja je spremila Branimirova mama i župljanke iz Nuštra te krenuli put Zagreba.

Nastavili smo izmoliti radosnu krunicu te zapjevali Majci Božjoj zahvalu. Izmjenjivale su se pjesme po narudžbi, bilo je viceva pa pjesme od četiri zbora istovremeno, bilo je jako zabavno. U Osijeku nas je napustio Antonio raspjevani zbor je nastavio, potom nas je velečasni Dragec nasmijao svojim vicevima i pjesmama. Utonili smo u prekrasni suton, nebo je bilo čarobno. Kod Slavonskog Broda smo ostavili Branimira i Sandru. Iza stajališta izmolili smo za Tanjinu baku za ozdravljenje, Mirko je pozvao ako tko želi podjeliti svoje iskustvo s nama iz ovog putovanja. Dvoje sudionika se javilo, iznjeli su da im je bilo lijepo iskustvo da su imali priliku bolje upoznati osobe s invaliditetom i da su korisna ova putovanja za obostranu edukaciju. U ugodnom čavrljanju smo došli do Ivanić-Grada gdje su ostali Josip i Andrea sa svojom pratnjom.

Povratak u Zagreb bio je nešto oko 23 sata. Ovakva putovanja bilo kraća ili duža vrlo su lijepa, poučna, izmjena iskustva, produhovljenje čovjeka jer ipak najljepše je biti čovjek. Hvala svima koji podržavaju i pomažu na bilo koji način Zakladu «čujem, vjerujem, vidim».
Kao uvijek na ovakva putovanja mladih osoba s invaliditetom putuje se busom humanitarne Udruge Job.

Andrea Belić
22. 04. 2012.