Nova prilagođena izdanja Zaklade “Čujem, vjerujem, vidim”

moć ukusa    ljudi sudbine   pohvala ljubavi

 anđeoski naučitelj  politia za mlade  bonton    

 

1.  Manfred Lutz, Ludilo. Liječimo pogrešne – pravi problem su normalni ljudi

Knjiga je britka društvena analiza te ujedno vedar uvod u psihijatriju.  Što su to depresija, tjeskobni poremećaj, panika, shizofrenija, ovisnost, demencija i ostalo? Što mogu poduzeti u vezi s njima? U knjizi su opisane sve dijagnoze i sve terapije, a sve to na zabavan način. Ludilo! Umijeće liječničke profesije je u tome da čine što je manje moguće. Psihijatru trebaju godine iskustva da nauči kad neku neobičnu osobu ne treba liječiti. Tko se bavi psihičkim bolesnicima, počinje bolje uočavati što je sve još uvijek normalno, a što pravi problem. To je uistinu “ludo” iskustvo, a ovom izuzetnom knjigom autor nam pruža priliku da i sami sudjelujemo u njemu.

2. Alain Badiou/Nicolas Truong, Pohvala ljubavi

Knjiga donosi razgovore što ih je novinar Nicolas Truong vodio s istaknutim francuskim filozofom Alainom Badiouom u sklopu “Teatra ideja”,  festivala u Avignonu. Badiou smatra da bi filozofija trebala stati u obranu ljubavi, jer je ljubav u današnjem svijetu ugrožena i prijete joj sa svih strana. Trebalo bi ponovno izmisliti ljubav (o čemu pjeva Rimbaud), izložiti je riziku i avanturi te je suprotstaviti sigurnosti i komforu. Tko ne krene od ljubavi, nikad neće saznati što je filozofija.

3. Ivan Illich, Vernakularne vrijednosti: i drugi eseji

Čovjek se u suvremenom društvu nalazi usred nepreglednog robnog obilja, zarobljen i sputan, nemoćan da samostalno radi i slobodno bira. Odvojen od svojih izvora, trajno je nasukan na civilizacijske otpatke mašinizirane svijesti. Postao je dio degradirane mase koja baulja pločnicima prenapučenih gradova bez budućnosti. Stoga se lllich opredjeljuje za nedovršeni i ograničeni zavičajni svijet nalazeći spas u individualnim obrascima života i vernakularnim vrijednostima domaće radinosti, intimnog svijeta stvorenog po mjeri zajedništva, kućnih alata, lokalnog narječja.

Povratak vernakularnoj kulturi za lllicha izričito znači napuštanje tržištem određenog i institucijama upravljanog industrijskog svijeta u kojemu ljudi od rođenja do smrti mogu živjeti prema robnom modusu, “i u zavisnosti od škola, zdrastvenih ustanova, prometnih sredstava i drugih gotovih proizvoda koji dolaze iz vimena industrijskih institucija”.

4. Zbigniew Herbert, Moć ukusa

Knjiga “Moć ukusa” donosi izbor najboljih tekstova Zbigniewa Herberta, jednoga od najznačajnijih poljskih pjesnika, esejista i dramatičara XX. stoljeća. Iako su u izboru zastupljeni tekstovi iz različitih književnih formi u kojima se Herbert okušao – dvadesetak antologijskih pjesama, devet eseja i jedna drama – riječ je organski povezanoj cjelini prožetoj poetičkom dosljednošću unutar koje autor uspostavlja plodonosan dijalog između sadašnjosti i prošlosti, pojedinca i povijesti, istine i laži, konkretnog i apstraktnog, pragmatičnosti i idealizma, službenih i prešućenih verzija prošlosti.

Ne postoji Herbert-esejist, Herbert-pjesnik i Herbert-dramatičar; uvijek je riječ o Herbertu humanistu i intelektualcu zavedenom ljepotom svijeta koji se poziva na široko shvaćenu kulturnu tradiciju od antike do europske klasike da bi u njoj pronalazio pitanja i odgovore važne suvremenom čovjeku. On u svojim djelima pokazuje visoku erudiciju i izniman, gotovo pasionirani interes za estetske dosege u kulturi općenito, u slikarstvu, arhitekturi i pejzažima, ali pritom ne odjeljuje estetiku od etike. U kulturi i povijesti naime ne previđa ono što je lažno, prividno, a predstavljeno kao postojana i neupitna istina.

Zanimajući se za davne hodočasnike jednako kao za katedrale, za zidare jednako kao za hramove, Herbert se javlja kao zagovornik onih koji su neumoljivim mehanizmima povijesti ostali na marginama, u sjeni, bez imena, identiteta i važnosti. Odbacujući perspektivu vladajućih, svijet pokušava vidjeti očima potlačenih, minoriziranih ili prešućenih, i tako mu se taj svijet otkriva stvarnijim, autentičnijim.

5. Jacques Maritan, Anđeoski naučitelj

Nadahnuti Jaques Maritain napisao je biografiju jedinstvenog ‘doctor angelicusa’ Tome Akvinskog, zaštitinika filozofa, knjižara, studenata teologije i sveučilišta. U prvom planu je ljudski um i njegova spoznajna moć vječnih istina.

U dodatku knjige nalazi se papina enciklika „Aeterni patris“ tiskana ovdje prvi put nakon 130 godina, uz sažetu biografiju hrvatskih tomista i biografiju autora.

„Povratak svetog Tome, ‘Anđeoskog naučitelja’ u Maritainovoj obradbi, određenom će intelektualnom krugu željnom istine objasniti što se dogodilo s europskom filozofijom i zbog čega u ovome dobu filozofija više nije mudrost nego verbalno iživljavanje retoričkog relativizma nad realnošću duha u biću i bitku, koja je prepoznatljiva svakome tko je potraži na drevnim izvorima.

6. H.G. Gadamer, Naslijeđe Europe

Zašto globalizacija nema alternativu i zašto se filozofija mora okrenuti k praksi, zašto duhovne znanosti i umjetnost neće iščeznuti, zašto su baš empirijske znanosti preoblikovale naš svijet, zašto u današnjem svijetu raste uloga znanosti i eksperata, tko je oblikovao Gadamerovo mišljenje?…

Mogu li se prethodna pitanja uopće povezati s naslovom knjige? Mogu, jer devet rasprava objavljenih većinom između 1983. i 1987. povezuje motiv filozofske autorefleksije i europske filozofije kao sastavnice europske duhovne baštine. A postavljajući takva pitanja i nudeći moguće odgovore na njih, Gadamer, prema tumačenju Zvonka Šundova, nastoji pokazati kako europska duhovna baština nije uzgredna muzejska činjenica, već životna, za suvremenost odlučujuća povijest duha.

7. Zvonimir Balog, Bonton, Kako da ne postanem klipan/ica u 100 lekcija (knjiga treća)

Balog voli svoje čitatelje i stoga piše baš za njih, a pritom bez obzira na ozbiljnost teme kojom se bavi, voli nas oraspoložiti, zabaviti i nasmijati. Kako nekome pomoći da ne postane klipan odnosno klipanica? Pa možda baš ovako. Autor na duhovit način ukazuje na neprilično ponašanje, te kako možemo ispasti smiješni i izazvati zbrku u ophođenju, a na nama je da odlučimo što je lijepo i kako se ponašati u određenoj situaciji…(u kući, u gostima, za stolom, u školi…) Treći dio Bontona je potpuno novo djelo (prvo izdanje) u kojemu se najvećim dijelom autor bavi nevidljivom stranom osobnosti, dakle dušom i knjiga je više savjetodavne naravi, za stanja psihičke nesigurnosti. Ukratko kako spoznati sebe i uhvatiti se u koštac sa životom.

8. Karl Jaspers, Ljudi sudbine

Sokrat (469.-399. p.n.e.), Budha (oko 560.-480. p.n.e.), Konfucije (oko 551.-479. p.n.e.), Isus (s njim počinje naše računanje vremena čemu su se usprotivili Nietzsche i Overbeck)… Zašto su baš ova četvorica polučila tako fascinantan utjecaj na pojedince, narode, kontinente, na mislilačke, vjerujuće, vladajuće i ine egzistencije tijekom milenija? Iz kojeg i kakvog zbiljskog povijesnog konteksta dolazi moć uvjeravanja ovih “ljudi sudbine” (jedan od mogućih prijevoda Jaspersova zapisa) – jer su bili personifikacijom neke sudbine, ali i sama sudbina, štoviše, u sljednicima i nasljednicima, i njezino obogotvorenje.

9. P. Neruda, Pjesme o ljubavi i samoći

Izdanje okuplja prijevode iz nekoliko zbirki poezije, kao i iz neobjavljenih pjesama latinskoameričkog nobelovca, jednoga od najvećih svjetskih pjesnika svih vremena, posebice majstora ljubavne čežnje, čije je grandiozno lirsko djelo, inspirirano trajnom raspetošću duše između erosa i thanatosa, neba i zemlje, ljubavnoga ushićenja i neumitnosti samoće, integriralo u sebi gotovo cijelu jednu epohu.

10. C.K. Chesterston, Pravovjerje

Ova je knjiga zamišljena kao pandan knjizi “Heretici”, da uz negativnu stranu izrazi i onu pozitivnu. Mnogi su se kritičari žalili na knjigu pod naslovom “Heretici”, jer ona samo kritizira tekuće filozofije ne nudeći nikakvu alternativnu filozofiju. Ova je knjiga pokušaj da se odgovori na taj izazov. Ona je neizbježno afirmativna i stoga neizbježno autobiografijska. Pisac je bio naveden na donekle isti problem kakav je bio i onaj koji je mučio Newmana, dok je pisao svoje djelo “Apologia”; bio je prisiljen biti egoističan samo kako bi bio iskren. Dok je sve drugo možda različito, motiv je u oba slučaja isti. Piščev je cilj pokušati objasniti, ne to da li bi se u kršćansku religiju moglo vjerovati, već to kako je on sam došao do toga da u nju vjeruje. Knjiga je stoga pripremljena na sigurnom načelu pitanja i odgovora. Ona se kao prvo bavi svim pojedinačnim i iskrenim razmišljanjima samoga pisca, a zatim i svom iznenađujućom duhovnom profinjenošću kojom je na njih sasvim nepredvidivo odgovorila kršćanska teologija. Pisac na to gleda kao na dostizanje osvjedočene vjere. No, ako to nije to, onda je barem ponovljena i začudna koincidencija.

11. G. K. Chesterton, Vječni čovjek

Ovo, po mnogima ponajbolje, djelo čuvenog engleskog pisca, pjesnika, novinara i dramatičara G. K. Chestertona daje pogled na ukupnu ljudsku povijest i postojanje, suprotstavljajući se evolucionističkim i materijalističkim teorijama.
Započinjući od postanka čovjeka i različitih religioznih oblika kroz povijest Chesterton pokazuje kako se ispunjenje svih ljudskih želja nalazi u osobi Isusa Krista i njegovoj Crkvi.
Svojim blistavim stilom i razornom ironijom, karakterističnima za njegova najbolja djela, Chesterton s veseljem i olujnom snagom razbija tlapnju da Krist stoji rame uz rame
sa sličnim mitovima, a njegova religija sa sličnim religijama?

 12. Marinko Raos/ Višeslav Raos, Politika za mlade. Priručnik o inteligentnom političkom ponašanju

• Zašto ne volimo politiku, a zašto je volimo

• Kakve ljude želimo u politici

• U kojoj i kakvoj državi ćemo živjeti

• Od političke ideje do potrošačkog bojkota

Ako smatramo da je politika nešto čime se bave najgori ljudi, pa bježimo od nje i ne izlazimo na izbore, onda će upravo tako i biti – najgori će nam vladati. Ako se čestiti ljudi budu klonili politike, ona će biti utočište nepoštenih. Politiku čini zajedničko odlučivanje o tome kakva će nam biti sutrašnjica. Svrha je ove knjige potaknuti vas da počnete o sebi razmišljati kao o političkom akteru i uvidite koliko ste važni kao građanin. A dalje ćete se već sami snaći…