Otvorena izložba Ateliera 9

 

ATELIER 9

Slikari i kipari mogu se povezati u likovne grupe na različite načine. Oko nekog likovnog programa, sa stilske ili motivske strane, oko neke socijalne ideje, ili je dnostavno potrebe za zajedničkim izlaganjem. Svakako mnogi osjećaju potrebu da ono što stvaraju u atelijeru povežu sa sebi bliskim autorima, produbljujući određeni likovni koncept ili da povremeno radost stvaranja podijele s drugima u vremenu i prostoru. Najčešće i tada postoje mnoge dodirne niti koje čine potku tim neformal­nim grupama.

Takva je udruga ATELIER 9, društvo slikarica koje su našle zadovoljstvo u svakot­jednom okupljanju koje rezultira nizom dojmljivih ostvarenja. One su svoj talent i zanos predali slici, premda su ih životni putevi odveli u drugim smjerovima. No s mnogo entuzijazma, neka prije neka kasnije, realizirale svoje zatomnjene želje. I to uistinu uspješno. Svaka ponaosob osvojila je prostor vlastite poetike u doživljaju ljepote. Nema potrebe za traženjem zajedničkog nazivnika njihovim likovnim izrazi­ma no u nečemu se dodiruju. Ishodište za svoja djela nalaze u klasičnoj slikarskoj estetici, a krajolik im je motivska vodilja u stvaranju. Obje ove značajke treba shva­titi u širini pojmova jer neospornom svježinom izraza slikama daju autorski pečat, prepoznatljivost načina sačuvanim i u osobnim stilskim mijenama. S rasponima od realistične marnosti, naznake pejzažnog, do uprisutnjene asocijativnosti koje motivi nude.

Tako Marija Šarić pejzaž interpretira slutnjom oblika, sfumaturnom mekoćom du­bine gradeći sliku čitkim pojasevima, paletom svedenom na tek nekoliko vri­jednosti, potičući njome meditativna raspoloženja.

Miljenka Čolović u sličnoj kompoziciji reda istiće granicu tla i neba, te u dominaci­ji plavetnila prenijetog i u prvi plan slike ostvaruje ugođajnost sjete,s akcentom predmetnog koji lagano dinamizira scenu.

Suzana Gajdek koloristički je otvorenija, izjednačavajući sve sastavnice slike (zdanje, drveće, slobodne forme) jedinstvenom tvarnošću boje, koja u dinamičnosti oblika svojim silnicama dodiruje svaki zakutak prizora.

Ana Cerovski ekspresionostičkom pokrenutošću oblika (sa snažno uprisutnjenom dijagonalom) u krajoliku traži i nalazi dramatsku notu, i nemira i sklada, potenciranu i bogatstvom „opipljivosti“ površine slike u nenametljivoj reljefnosti.

Višnja Peter u slici kompozicijskog uzleta raslinjem i sadržajem lirske konotacije dosiže liričnost dojma, i motivskom poetičnošću i kromatskom suptilnošću ople­menjenu svjetlom.

Valerija Jelčić nalazeći zanimljive kadrove slikom komentira i konkretne situacije formom likovne atraktivnosti i razložnim, pomalo i neobičnim aplikacijama, osmišl­javajući prizore rukopisom titrave gestualnosti, na osnovi jasno definiranih ploha.

Đuli Hotko razigrala je površinu mnoštvom figurativnih i nefigurativnih detalja,

služeći se i inovativnim postupcima, maznim i slobodnim udarom kista, bojom uz­budljivih odnosa spaja činjenično i izmaštano.

Dubravka Pegan od plodina gradi arhitekturu, od buća, tikva stvara nakupine sa čvrstim volumenima, precizno izvedenim obrisima, te realističnom minucioznošću, u obliku i boju, uvjerljivo sugerira epidermu i materijalnost svog omiljenog motiva .

Udruga ima svoju budućnost, zalog je ona divna začudnost prema samom umjet­ničkom činu, upisanom u mozaik stvaralačkog predanja.

Stanko Špoljarić

V

 

Katalog izlozbe