Izložba “Poema domovini” Blaženke Pleše traje od 15. 1. 2020. – 21. 2. 2020.

 

Blaženka Pleše je nedavno proslavila 40 god umjetničkog rada. Rođena je u Slavonskom Brodu, a nakon studija arhitekture živi i radi u Zagrebu posvećujući se prvenstveno slikarstvu. Životni put ove umjetnice obilježen je duhovnom hrabrošću i usavršavanjem likovne ekspresije. U osebujnom likovnom izrazu slika krajolike, dotiče karakter osobe u portretiranju; bliska je poetskom realizmu. Njezina djela krase domove i Crkve. Surađivala je i primala ohrabrenje dr. Vinka Zlamalika, kustosa Strossmayerove galerije starih majstora i prof. Wiroubalda, restau­ratora i vrsnog slikara portreta i prof. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a danas posebno prof. Stanka Špoljarića, kustosa Umjetničkog Paviljona u Zagrebu. Ostvarila je brojne samostalne izložbe u Zagrebu u raznim galerijama, u Galeriji ULAK u Karlovcu, Galeriji Jankovdvor (sv. Križ Začretje) itd. Planinari nalazeći u prirodi trajni izvor inspiracije, radi kao vođa markacist na uređenju planinarskih puteva, član je Marijine Legije.

098/978 32 53

 

Talent, zanos, iskrenost potka su slikarskog izraza Blaženke Pleše. Čistoćom vjerskog uvjerenja i jakim osjećajem nacionalne pripadnosti Blaženka oblikuje djela sakralne tematike, odnosno scene iz Domovinskog rata i prikaze ratom razorenih hrvatskih crkava. Blaženka poštuje načela klasične estetike slike unutar koje razvija svoj vid realistične opisnosti. Premda je svoje umjetničko predanje Blaženka utkala biblijske motive kršćanske ikonografije za ovu izložbu odabrala je portrete pretežno hrvatskih svetaca i blaženika i osoba koji su umrle na glasu svetosti. Velikani crkve i naroda Josip Lang, Majka Terezija, Petar Barbarić… tek su neki od vertikala duha koji su obilježili vrijeme u kojem su živjeli, s jasnim tragom u našim danima. Kako dubinom u posvećenosti Bogu, tako i pobožnošću kojom se vjernici s njima susreću, Blaženka Pleše je sjajno uočila da portreti sluga Božjih (bez obzira na „status u svetačkoj hijerarhiji”) traže drugačiju dimenziju prikaza. Neka aura nebeskog u zemaljskoj galeriji likova. Svaki dobar portret traži karakterizaciju, nadilaženje pukog opisivanja. A onaj svetaca treba nositi bar iskru transcedentalnog. Blaženka je složeni zadatak shvatila kao poslanje, nalazeći ravnotežu između intimnog dijaloga i radosti razumijevanja veličine tih ljudi. Blaženkina slikarska vještina je neosporna, realistična marnost razložno je primijenjena, s promišljenošću u razradi svakog detalja. Pri pristupu svakoj osobi Blaženka kroz lica, poglede, gotovo da ispisuje njihov životopis, ponašanje, ljepotu duše. Slike nastaju postupno, mjerom slikarske dorađenosti, promjenjivoj pri posebnosti svake osobnosti. S likovne strane Blaženka varira kompozicijske standarde, ostvarujući postavom (najčešće poprsja) dojmljivost reprezentativnog, ali i ne odričući se bar slutnje prisnosti. Uz dominantni ton toplog inkarnata dubina prostora dosegnuta je plemenitošću kolorističke njegovanosti, prosvijetljenošću jedne ili dvije boje, s nenametljivim koncentriranjem svjetla, dovedenog uz lice do simboličnosti aureole. Znaka svetosti bez krutosti obrisa. Blaženka Pleše slikarskom blagošću osluškuje svetost, dar s neba, upisan u osobnosti različitih generacija, redovnica(ka), biskupa, svećenika i laika. U svakom slučaju potvrđuje i aktualizira, potencirano vlastitom emotivošću, njihovo prisustvo u suvremenoj crkvi.

Domovinski rat, akcije branitelja i kretanje poslije njih, povezano je s pitoresknošću krajolika. Blaženka je dojmljivim, ranijim izložbama čitav ciklus posvetila toj temi. Poetikom poetskog realizma naznačila je i naglasila ugođajnost pejzaža, postižući oblikovnom tanahnošću suptilne kromatske sklopove.

Zanimljiv segment izložbe prikazi su ratom ranjenih crkava, sa slikarskim polazištem u dokumentarnoj preciznosti. Ali i oštećenih fasada, krovova, tornjeva govore o proteklim desetljećima pa i stoljećima. Pojavnost su ljepote u ozračju duhovnih vrijednosti.

Stanko Špoljarić